Radovan Vujović o ulozi inspektora u V efekat

Inspektor Žarković u V efektu i knez Pavle u Senkama nad Balkanom - dvije potpuno različite uloge, obje Radovana Vujovića. Za Voyo govori o tome kako pristupa likovima i zašto mu je kazalište i dalje najvažnije.

Radovana Vujovića trenutačno gledamo na Voyo u seriji V efekat, u kojoj utjelovljuje inspektora Žarkovića. Riječ je o ulozi koja mu je, kako nam otkriva u razgovoru, bila posebno zanimljiva upravo zato što se razlikovala od svega što je ranije radio.

'Uloga mi je bila interesantna zato što nisam igrao tako nešto ranije. Zadatak je bio napraviti karakter koji je skoro cijelu seriju prisutan i u centru događanja, a učiniti ga što manje upečatljivim i atraktivnim, čak malo i dosadnim', kaže Vujović. Upravo je u tome bio najveći izazov – stvoriti lika koji će biti prisutan, ali neće privlačiti sumnju gledatelja. 'Idealno bi bilo da publika nikad ne posumnja na njega i da ga zaboravi čim se skloni sa ekrana. A onda, kada se sve razotkrije, shvatamo da je potpuno drugačiji.' Takva igra s karakterom bila mu je, priznaje, posebno zabavna.

Vujović pritom posebno ističe cijelu ekipu koja je radila na seriji, kao i redatelje Đorđa Markovića i Gordana Kičića. Kazalište koje dobro poznaje, ali iz potpuno druge perspektive. V efekat zanimljiv je i zbog prostora u kojem se odvija njegova radnja – kazališta. To je svijet koji je Vujoviću vrlo blizak, budući da je, uz film i televiziju, tijekom karijere ostao vjeran kazališnoj sceni. Zbog toga mu je bilo zanimljivo što su na setu mogli koristiti vlastita iskustva i poznavanje kazališnog okruženja. 'Bilo nam je svima zanimljiv taj kontekst koji smo svi na setu jako dobro poznavali. Mogli smo da ugradimo dosta stvari iz svog iskustva', kaže.

Ipak, kazalište koje poznaje iz vlastitog iskustva prilično se razlikuje od onoga koje gledamo u seriji. 'Kazalište je ipak jedna druga energija, mjesto stvaranja, slobode, magije, zajedništva, velike literature, duše, emocija... Možda sam samo jasnije video koliko je zapravo udaljeno od onoga što se događa u seriji.' Prema njegovim riječima, u samoj seriji kazalište je tek prostor u kojem se radnja odvija, dok se pravi izvor zla nalazi izvan njega. 'Zapravo i u seriji pozorište je samo okruženje gde se sve dešava, a zlo prave neki drugi ljudi koji ne pripadaju pozorištu, već nekim drugim strukturama, službama...'

Publika ga je imala priliku gledati i u popularnoj seriji 'Senke nad Balkanom', gdje je utjelovio kneza Pavla. Za razliku od inspektora Žarkovića, ovdje je pred sobom imao stvarnu povijesnu osobu o kojoj postoji velik broj dostupnih podataka. 'Uloga kneza Pavla nije velika i nema preterano prostora da se on kao karakter predstavi, ali sam se spremao kao i za svaku drugu. Čitao sam o njemu sve što sam našao, razgovarao s ljudima koji poznaju taj istorijski period...'. Knez Pavle bio mu je posebno zanimljiv zbog vremena u kojem je živio. 'Svakako je bio jako interesantan karakter u neverovatnim istorijskim okolnostima."

Kod takvih uloga, kaže, važno mu je povijesnu osobu ne pretvoriti samo u niz činjenica, već pronaći čovjeka iza njih. 'Bilo mi je važno da on bude živ čovek od krvi i mesa i da budem što bliži onome što sam ja doživeo da je njegova suština.' Upravo zbog toga uloge u Senkama nad Balkanom i V efektu predstavljale su dva različita izazova. 'Ne bih rekao da su me natjerale da izađem iz zone komfora, ali su obe bile nešto novo za mene. Jedna je bila žanrovski pomaknuta, a to se ne radi često na filmu ili televiziji kod nas. Druga je poznata istorijska ličnost o kojoj imate mnogo informacija i činjenica i svako ima neku svoju, unapred određenu, predstavu šta to sve treba da bude. I kad igrate tako nešto, imate drugu vrstu odgovornosti.' Za drugu vrstu domaćeg krimija, s inspektorom u sasvim drugom tonu, tu je IQ 160.

Kada se osvrne na dosadašnju karijeru, Vujović teško može izdvojiti samo jednu ulogu koju bi zauvijek pamtio. Ipak, među onima koje posebno izdvaja su Ivan Katić iz serije Vreme zla i Nikola Bobić iz Dece zla. 'Teško mi je da izdvojim jednu. Imao sam sreću da sarađujem sa sjajnim ljudima i imao priliku da igram različite likove.' Neka snimanja ostanu mu u sjećanju zbog ljudi, neka zbog scenarija, a neka zbog okolnosti u kojima su nastajala. 'Neka snimanja ću pamtiti zbog ljudi, neka zbog odličnog scenarija, atmosfere na setu, neka zato što su uslovi u kojima smo snimali bili teški i svaki dan je bio avantura.'

Kada bira nove projekte, najvažnije mu je da pred sobom ima dobro napisan i zanimljiv lik. 'Idealno je da je lik dobro napisan i interesantan za glumu, uzbudljiv, da zahtijeva od mene nešto novo i teško, da je drugačiji od svega što sam do sad radio.' Ponekad će odluku presuditi i ljudi s kojima bi trebao raditi. 'Nekad presudi kvalitetna ekipa, dobar reditelj, kolege s kojima bih surađivao... Te stvari nerijetko i idu zajedno.' A što je glumac stariji i iskusniji, to je i njegov osobni život sve veći dio onoga što unosi u uloge. 'Kada sam bio mlađi, morao sam više da se oslanjam na maštu. Kada imate dvadesetak godina, vaše životno iskustvo je malo i nemate iz mnogo čega da crpite.' S godinama se, međutim, mijenja i taj odnos. 'Kako vrijeme prolazi, dešavaju vam se stvari, nekad teške, nekad lijepe, nekad tragične. S vremenom život se usložnjava i neminovno je da prođete kroz razna iskustva. Život ostavlja trag na nama.' Upravo taj trag postaje svojevrsni glumački materijal. 'Sve to puni vaš emotivni fundus iz kojeg možete svašta da ugradite u uloge. To je lepota našeg posla i svojevrsna terapija.'

Iako mu se dosad nije događalo da nakon snimanja ne može ostaviti lik iza sebe, Vujović priznaje da tijekom pripreme uloge zna potpuno uroniti u njegov svijet. 'Dogodi mi se da sam u procesu pripreme uloge, da li na filmu ili u kazalištu, potpuno udubljen u taj svet. Stalno maštam i pokušavam da otkrijem ko je taj čovek, kakav je, kakva je njegova energija, šta misli, oseća, zašto je takav...'. Takav pristup karakteru govori mnogo i o njegovu odnosu prema glumi – lik nije samo ono što piše u scenariju, već osoba koju treba razumjeti. A upravo razumijevanje čovjeka, čini se, jedan je od temelja njegova glumačkog rada.

Iako ga danas gledamo u sve većem broju serija i filmova, Vujović kazalište nikada nije napustio. Razlika između ta dva svijeta za njega je velika. 'Pozorište je živa stvar, dešava se u tom trenutku između glumaca i publike i nema popravnog.' Na kazališnoj sceni glumac odmah zna je li uspio. 'Morate da ih zasmejete ili rasplačete i svima prisutnima je očigledno i jasno da li ste uspeli, da li ste za to sposobni ili niste. Na sceni se sve vidi, i šta možete i šta ne možete. Divno je i surovo u isto vreme.' Kazalište od glumca traži potpunu koncentraciju i energiju tijekom cijele predstave, dok snimanje donosi sasvim drukčiji ritam. 'Za pozorište je potrebna koncentracija i energija u trajanju od dva sata punim intenzitetom.' Film i televizija, s druge strane, traže sposobnost da se energija rasporedi kroz dugačak radni dan. 'Snimanje traje 12 sati, zahteva da se rasporedite. Možda ćete na kraju dana snimati najvažniju scenu i morate ceo dan da održavate energiju, koncentraciju, raspoloženje ili stanje koje je potrebno.' Ipak, upravo mu film daje mogućnost za intimniji pristup. 'Film je intimniji i glumačka sredstva su prirodnija u odnosu na pozorište. Imate više dublova i možete iz više puta da pokušate da ostvarite ono što treba, ali to što se tog dana snimi ostaje zauvijek.'

Za Vujovića gluma nije samo zanat. Uloga ne završava kada se ugase kamere ili spusti kazališni zastor. Ono što ostaje važno jest emocija koju je gledatelj ponio sa sobom. 'Mislim da je neophodno da gledalac doživi nešto, da ga priča dirne, nasmije, rasplače, da ode s nekom emocijom kući.' Tek nakon toga, smatra, može doći ono najvažnije – osobno promišljanje. 'Kasnije će razmišljati o tome što je osjetio i gledao, i možda će doći do nekih uvida i zaključaka, i ti uvidi će ga promeniti, njegove stavove, njegova mišljenja... To je zadatak umjetnosti.'

Vujović je javno znao biti vrlo kritičan prema društvenom, političkom i kulturnom sustavu u Srbiji. Ipak, ideju o međunarodnoj karijeri nikada nije ozbiljno pretvorio u konkretan plan: 'O međunarodnoj sceni iskreno nisam nikada ozbiljno razmišljao, sve je to bilo u domenu mašte.' Svjestan je da takav put zahtijeva puno više od same glume: 'Takva stvar ne može da se desi sama od sebe i potrebno je da uložite vreme i trud u neke druge stvari osim glume da biste to ostvarili.' Umjesto velikih međunarodnih ambicija, trenutačno ga više privlače kvalitetni regionalni projekti. 'U regiji postoje izuzetni ljudi koji prave odlične filmove i serije i sa kojima bih voleo da sarađujem.'

Ako je suditi prema njegovu dosadašnjem izboru uloga, sasvim je moguće da bi se i u takvom liku Radovan Vujović ponovno potrudio napraviti ono što ga, čini se, najviše privlači u glumi – pronaći nešto novo, neočekivano i dovoljno zahtjevno da ga ponovno natjera da zakorači u neki sasvim drugi svijet. Radovana Vujovića gledajte u filmovima i serijama na platformi Voyo.